Jednocijevne sviraljke tipa flaute s nizom rupica za prebiranje, ovisno o lokalitetu, imaju razne nazive: žveglica, jedinka, duduk, svirala, ćurominka, slavić, fistula, ćurlik, kavela, strančica. Ova su se glazbala koristila kao solistička i signalna glazbala, a izrađivana su od drveta. Često su ih izrađivali pastiri za vlastitu zabavu. Ovakav tip glazbala rasprostranjen je među svim južnim Slavenima.
U Zbirci glazbala većinom su s područja sjeverozapadne Hrvatske, zatim iz Dalmacije, Ravnih kotara i Like; nekolicina ih je iz Bosne i Hercegovine a jedne su iz Bugarske. 
Frula - jedinka / izradio Mirko Gereci; Stubički Laz, 2. des. 20. st. / Et 8177, Zbirka glazbala
Žveglice su skupni naziv za sve vrste pučkih svirala koje su se nekad svirale u Hrvatskom zagorju, ponajprije u selima Bistrički i Stubički Laz (Širola, 1932: 10). Jedinka se najčešće izrađivala od bazgova, ljeskova ili javorova drveta. Za razliku od jedinki iz ostalih krajeva Hrvatske, jedinke iz Stubičkog Laza četvrtastog su presjeka (Et 8177).
Po načinu izrade i svirke, najrazvijenija je među jednocijevnim sviraljkama strajnčica koja se pri sviranju drži po strani pa je otud i dobila ime. Širola smatra kako je strajnčica primitivniji oblik današnje flaute. Strajnčica se uglavnom izrađivala iz bazgovine. Iz bazgova se štapa istisnula srčika, a dobivenu duplju trebalo je samo proširiti (Širola, 1932: 153). U Zbirci glazbala nalazi se primjer strajnčice izrađene od javorova drveta sa šest rupa (vrti) i paljenim ukrasima (žganom cifrom), točkicama i kružnim crtama (Et 8175) I strajnčica se kao i jedinka koristila kao solističko glazbalo, a svirali su je uglavnom pastiri na paši dok su čuvali stoku.
